Mladi ljudi koji prežive rak u dvostrukom su riziku od samoubojstva

Ljudi koji prežive rak prije 25. godine života imaju dvostruko veću šansu za samoubojstvom u usporedbi s vršnjacima koji nemaju rak. Ovo je rezultat nacionalne kohortne studije istraživača i liječnice medicine Marie Winther Gunnes sa Odjela za Globalno javno zdravlje i primarnu njegu na University of Bergen (UiB).
‘Iz naše studije nije moguće reći da li je veza između dijagnoze raka i samoubojstva na individualnoj razini, no ono što vidimo je poveznica na populacijskoj razini’, rekla je Winther Gunnes.

Studija je objavljena u International Journal of Cancer.

1.2 milijuna u studiji

Rezultati su temeljni na povezanosti između nekoliko nacionalnih registara, uključujući registar Norwegian Cause of Death i registar Raka Norveške. Među 1.2 milijuna ljudi rođenih u Norveškoj između 1965. i 1985. ukupno 5.440 individualaca primilo je dijagnoze raka prije 25. godine života, i ove su dvije grupe uspoređivane.

Praćeni su do 2008. Tijekom perioda praćenja, ukupno 24 ljudi od onih koji su preživjeli rak počinili su samoubojstvo.

‘Oni koji su preživjeli tumore mozga, leukemiju, sarkome kosti i mekog tkiva i rak testisa, iz naših materijala, osjetljiviji su u terminima rizika od samoubojstva’, ističe Gunnes.

No, nije međutim bilo povećanog rizika od eksternih uzroka smrti kada se isključilo samoubojstvo, poput prometnih nesreća ili slučajnog trovanja, među ostalim.

Bez programa praćenja

Istraživanje Winther Gunnesove ne može gledati na individualnu pozadinu ovog povećanog rizika od samoubojstva. Ona međutim vjeruje da ovo može biti rezultat ukupnog tereta kroničnog stanja, što je nešto s čim mnogi koji su preživjeli rak moraju živjeti godinama, često doživotno, nakon što je tretman završen. Često, ovi preživjeli ne znaju gdje da se obrate za pomoć i možda ne pronađu pravu pomoć.

‘Mi nemamo pravi program praćenja za odrasle koji su preživjeli rak u ranoj dobi‘, rekla je Gunnes.

Gunnes ističe da je apsolutni rizik od počinjenja samoubojstva nizak i da je jedan od nedostataka studije nizak broj samoubojstva ukupno.

‘Međutim, važno je da budemo svjesni ovih otkrića kako bi se razvio adekvatan program praćenja i strategije intervencije kao dio dugoročnog programa praćenja ovih ljudi koji su preživjeli rak’, rekla je Winther Gunnes.

 

Izvor: Science Nordic

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.