Psilocibin, sastojak psihodeličnih gljiva oslabađa muke pacijenata s rakom

Pacijenti oboljeli od raka doživljavaju trenutno, značajno i dugotrajno olakšanje od njihove egzistencijalne tjeskobe i depresije kada se liječe psilocibinom, aktivnim sastojkom iz psihodeličnih gljiva, objavile su dvije probojne studije u četvrtak.

Za neke pacijente s uznapredovalim rakom, šok od bolesti i prateći strah od okončanja života može ih dovesti do beznađa, demoralizacije pa čak i samoubojstva. Čak 40 % takvih pacijenata prolazi iskustvo anksioznosti i depresije, dok antidepresivi rade samo kao placebo tretmani.

Iako su nove studije same po sebi već dramatične, časopis Psychopharmacology pojačava svoje nalaze ispunjavanjem ostatka svog izdanja komentarima stručnjaka koji istražuju sve – od biokemijskog djelovanja psilocibina, do američkih zakona o drogama koji su zaustavili psihijatrijska istraživanja, do suočavanja s tisućljetnom zagonetkom onoga što je Soren Kierkegaard nazivao ‘bolest na smrt’.

Jedna studija koju su vodili istraživači sa Sveučilišta New York, razdvojila je svoja 29 subjekta s uznapredovalim rakom u dvije grupe: obje su grupe prošle psihoterapiju kao dio eksperimenta.

Jedna je grupa primila dozu od 0.3 miligrama u laboratoriju proizvedenog psilocibina na kilogram tjelesne težine, dok je druga primila kontrolirani tretman vitamina niacina. Sedam tjedana kasnije, svaka je grupa dobila suprotnu supstancu.

Rezultati su, napisali su autori, bili su ‘robusni, brzi i održivi’. Jedno doziranje olakšalo je depresiju i tjeskobu na dulje od sedam tjedana čak do osam mjeseci.
Autori zaključuju s izvanrednom procjenom svojih rezultata da je ‘ovo farmakološko otkriće novost u psihijatriji’.

Druga studija pod vodstvom liječnika s Johns Hopkins University School of Medicine, podijelila je u dvije grupe 51 pacijenta s dijagnozom raka opasnog po život. Primili su, po grupama, ili lijek ili vrlo niske doze psilocibina u prvom tretmanu, a potom su dobili suprotne doze pet tjedana kasnije.

Baš kao i u studiji NYU rezultati s Johns Hopkinsa ‘pokazuju da je psilocibin proizveo velik i značajan pad’ u depresiji, tjeskobi ili neraspoloženju, ‘te povećao mjerenja u kvaliteti života, životnom smislu, prihvaćanju smrti i optimizmu’, napisali su autori.

‘Ovi su učinci trajali šest mjeseci’.

Roland Griffiths, profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Johns Hopkinsu i vodeći autor studije naglasio je očito jedinstvene učinke eksperimentalnog tretmana na konferenciji za novinare u srijedu.

‘Otkrića da samo jedno doziranje relativno kratko djelujuće supstance ima brze značajnosti s trajnim učincima protiv depresije i tjeskobe stvarno je bez presedana’, rekao je ‘i uistinu može predstavljati potencijalni paradigmatski zaokret za liječenje pacijenata koji pate od psihološke boli povezane s rakom’.

Studija dolazi dva dana nakon što je američki FDA odobrio testiranje ilegalne droge MDMA poznate i kao ecstasy ili molly – za liječenje PTSP-a.

Medicinska istraživanja počinju oprezno istraživati potencijalni terapeutski učinak supstanci koje mijenjaju svijest.

U 1950. i 1960.-im godinama, rana su medicinska istraživanja otkrila da supstance poput MDMA, psilocibina i LSD-a drže neka terapeutska obećanja – čak i kada tim studijama nedostaje današnje ponajbolje prakse za eksperimentalne kontrole, otkrivanja i klinička ispitivanja. Prolazak novih zakona o drogama ranih 1970.-ih ovaj je posao stavio na čekanje i danas istraživači moraju upravljati legalnim, etičkim i kulturnim zaprekama za ponovnim otvaranjem studija ovih snažnih supstanci.
Psilocibin i MDMA klasificirani su prema Drug Enforcement Administration, DEA, na Raspored I lijekova, što znači da ‘nemaju trenutno prihvaćenu medicinsku upotrebu i imaju visok potencijal za zloupotrebu’.

Posljedice sigurnog uvođenja bilo koje od ovih supstanci u medicinski tretman mogle bi biti zanimljive.

U komentaru koji prati studije, Craig Blinderman, direktor palijativne skrbi na Columbia University Medical Center/New York-Presbyterian Hospital, piše da nekoliko država sada ima zakone o potpomognutom samoubojstvu koji pacijentima dopuštaju da okončaju svoju bol  – eutanazijom. No, što ako bi psilocibin mogao ne samo ublažiti duševne boli, nego životu pružiti značaj za još mnogo mjeseci, sa jednom dozom? Nakon svega, piše Blinderman, kroz povijest, spiritualni su iscjelitelji koristili halucinogene sastojke koji su generirali osjećaj božanskoga.
Na konferenciji u srijedu, pacijenti i njihove obitelji svjedočili su snažnim osobnim iskustvima koje su doživjeli u svojim eksperimentalnim tretmanima. Lisa Callaghan iz Brooklyna pročitala je dio uvodnika dnevnika svog pokojnog supruga Patricka Mettesa, koji je sudjelovao u jednoj od ovih studija. Sviđalo mu se njegovo iskustvo u tretmanu da se lansira u spaceshuttleu, podižući se sve dok ne osjeti ‘bestežinsko stanje i veličanstvo prostora’.

Dinah Bazer, također iz Brooklyna, rekla je da ju je tretman riješio njezine mentalne boli koju je trpila zbog dijagnoze raka koju je primila prije nekoliko godina.

‘Kao ateist, teško mi je ovo reći, no bila sam okupana božjom ljubavi’, rekla je. ‘I to je trajalo satima. Kada je iskustvo bilo gotovo, strah i tjeskoba su nestali i moj se život promijenio’.

 

Izvor: Bloomberg

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.