Vrijedi li pravilo 5 sekundi hrane na podu?

Kada vam komad hrane ispadne iz ruke i padne na pod, da li je uredu pokupit je i staviti u usta unutar pet sekundi?

U kućanstvima, restoranskim kuhinjama i gotovo svugdje gdje ljudi pripremaju ili konzumiraju hranu, s vremena na vrijeme čujete da netko zove pravilo pet sekundi.

U kojem god kontekstu se ovo pravilo spomenulo, značenje pravila ostaje isto: ako hrana dodatakne pod, a vi je podignete u manje od pet sekundi, hrana je sigurna za jelo.

Da li je hrana uistinu sigurna? Ili je trebamo baciti ili oprati?

Istraživanje pravila 5 sekundi

Naime, ne biste možda vjerovali no postoji znanstveno istraživanje provedeno o ovom pravilu. Bio je to projekt maturantice Jillian Clarke tijekom prakse na Odjelu za prehrambene znanosti Sveučilišta u Illinoisu. Meredith Agle, tada doktorska kandidatkinja, nadgledala je studiju.

Jillian je krpom oprala podove oko laboratorija Sveučilišta, hodnika, spavaonice i kantine da vidi koliko organizama može izolirati.

‘Ispitali smo briseve i pronašli smo vrlo malo mikroorganizama. To me iznenadilo. Rekla sam joj da to napravi ponovo’.

No, rezultati su bili isti. Agle je u međuvremenu zaradila doktorski stupanj i znanstvenica je u razvojnom odjelu tvrtke Rich Food u Buffalu, NY.

‘Mislim da su podovi bili toliko čisti, s mikrobiološke točke gledanja, jer su bili suhi, a većina patogena poput salmonele, listerie ili E. coli ne može preživjeti bez vlage’.

Kako bi kontrolirali studiju, keksi i gumeni bomboni postavljeni su na grube i glatke sterilne pločice prekrivene izmjerenim količinima E. coli.

‘Prijelaz klica dogodio se prije pet sekundi’, rekla je Agle. ‘Imali smo posla s velikim brojem stanica’.

Sve oklade padaju u vodu kada je riječ o tepisima, vlažnim podovima, ili sladoledima, jer nisu bili uključeni u studiju.

Sladoled nije bio među hranom koja je obuhvaćena studijom

Clarke je provela i istraživanje u kojem je 70 % žena i 56 % muškaraca reklo da je upoznato s pravilom.

Žene ga češće zazivaju.

Ne iznenađuje, ljudi su skloniji pojesti keks s poda nego će to učiniti s brokulom ili cvjetačom koja opadne na pod.

Za svoj rad, Clarke je nagrađena Ig Nobelovom nagradom 2004. na sveučilištu Harvard. Ig Nobelova nagrada prepoznaje ‘istraživanja koja će vas prvo nasmijati, no onda natjerati da promislite’, trivijalna i neobična istraživanja. Također, na istoj ceremoniji nagrađen je i izumitelj karaoka.
Dva stručnjaka za WebMD rekli su da nikad ne bismo trebali jesti s poda.

‘Najmanje što možete je najprije oprati hranu koja je pala na pod’, rekla je Ruth Frechman, glasnogovornica American Dietetic Association.

‘Bakterije su posvuda i 10 tipova, uključujući E. coli, uzrokuju bolesti koje se prenose hranom, poput povišene temperature, proljeve i simptome slične gripi’.

Restorani i pravilo pet sekundi

Robert Romaine je prvi put čuo za ovo pravilo kada je postao zdravstveni inspektor za okrug San Diego, posao na kojem je radio više od 25 godina.

‘Mislim da nitko u restoranskom biznisu uistinu ne vjeruje u pravilo pet sekundi, no restoranski operateri zabrinuti su za donju granicu’.

Dakle, možda nerado bacaju hranu, iako znaju rizik. Romaine kaže da će prekršitelji teško biti uhvaćeni. ‘Naime, kada zdravstvena inspekcija dođe u restoran, svatko se ponaša najbolje što može’.

‘Ako je hrana suha i nije ljepljiva, manje je vjerojatno da će se za nju zalijepiti bakterija, no u većini slučajeva mi pričamo o odresku za 20 dolara ili komadu ribe koji nije suh’, kaže Romain.

‘Ako je hrana suha, tada samo pričamo o prljavšini, popu kose ili onog što se nalazi na potplatu cipele’.

Danas je Romaine konzultant za sigurnost hrane i kulinarski instruktor na The Art Institutu of California.

‘Učimo studente da se bilo koja površina, naročito podovi ne bi trebali smatrati čistima, i da je bilo koja hrana koja dođe u kontakt s podom smeće’.

To uključuje i dezinficirane i oprane površine. Ako oprez zvuči preekstremno, uzmite u obzir mogućnost potencijalno vlažnih podova, i što bi se moglo nalaziti na potplatu cipela radnika koji je prošetao svog psa ili koristio zahod prije nego je došao na posao. I tada da netko, primjerice, podigne kutiju s poda i stavi je na pult na koji se odlaže hrana. Možda ipak ne želite jesti hranu koja je pala na taj pult.

Sve dok se ne provedu daljnje studije, nema konsenzusa o tome koliko je siguno jesti hranu koja padne.

Bolesti koje se prenose hranom nisu ozbiljne za većinu od 76 milijuna Amerikanaca koji s njom dođu u kontakt svake godine.

No, prema Nacionalnom centru za zarazne bolesti pri Centru za kontrolu i prevenciju bolesti, procjenjuje se da se od tih slučajeva 300.000 ljudi hospitalizira, a 5. 000 ih umre.

Većina smrti događa se kod osjetljive populacije uključujući djecu, starije i ljude s oslabljenim imunološkim sustavom.

‘Još uvijek pokupim hranu s poda’, rekla je Agle, ‘no ja nisam osjetljiva populacija. Mislim da je poruka ta da ukoliko su podovi generalno čisti no postoji prisustvo mikroorganizama da će se oni prenijeti na hranu u manje od pet sekundi’.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.