Presuda liječniku: Mikolašević osuđen na godinu zatvora uvjetno

Sudsko vijeće osječkog Općinskog suda liječnika Krunoslava Mikolaševića proglasilo je krivim i osudilo ga na uvjetnu kaznu od godinu dana zatvora, s rokom kušnje četiri godine.

U obrazloženju presude sudac je rekao da je Krunoslav Mikolašević nedvojbeno postavio krivu dijagnozu i lakomisleno propustio pacijenta poslati vozilom Hitne pomoći u KBC Osijek te da je postupio ‘opće nesavjesno’, pišu 24sata. Sudac je uvažio liječnikovu mladost i neiskustvo te mu odredio zakonom najmanju mogućui zapriječenu kaznu.

Državno odvjetništvo smatra da je Krunoslav Mikolašević, koji je tada imao 29 godina, postavio krivu dijagnozu nesretnom Velimiru (mialgija deltoidnog mišića) te ga uz analgetik pustio kući ‘lakomisleno smatrajući da se njegovo zdravstveno stanje neće pogoršati i da štetne posljedice neće nastupiti, iako svjestan da bi za potpuno dijagnosticiranje trebalo provesti dodatne pretrage i izmjeriti ostale parametre, frekvenciju disanja, puls, kapilarno punjenje i zasićenje krvi kisikom’.

Pritom, smatraju u Državnom odvjetništvu, mladi liječnik je ‘propustio pravilno očitati abnormalni EKG koji je upućivao na akutnu ishemiju miokarda zbog čega je uspostavio krivu dijagnozu i pacijenta propustio vozilom hitne medicinske pomoći uputiti na dijagnostički pregled i liječenje u KBC Osijek’.

Vladimir Gašparović, sveučilišni profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu i specijalist internist u svom vrlo opširnom sudskom vještačenju je naveo da je ‘Velimira Jelakovića Hitnom pomoći trebalo uputiti u osječki KBC, premda je malo vjerojatno da bi mu to spasilo život’!

Navodeći, kako tvrdi, englesku izreku – ‘Vrijeme je tkivo’, profesor Gašparović je utvrdio da je u slučajevima poput Velimira Jelakovića ‘jako bitno reagirati u nekoliko sati, jer ako se to ne učini – sve je gotovo’.

U ovakvim slučajevima vrijeme je ključan faktor. Tvrdim da hitnost nije prepoznata – rekao je profesor Gašparović dodajući, pak, da u jednoj trećini slučajeva kada pacijenti dožive infarkt na ulici ili u kući završava smrću.

Prema mišljenju profesora Gašparovića, pacijent je nakon pregleda trebao ostati pod liječničkim nadzorom, jer ‘samo tako se podrazumijeva mogućnost liječenja i intervencije na njegovo kliničko stanje’.

Profesorovo mišljenje dijeli i stručno povjerenstvo Ministarstva zdravlja koje je u svom nalazu navelo da je očitani EKG ‘sugerirao potrebu za opservacijom bolesnika ili upućivanjem u nadležni hitni bolnički prijem, a ne otpust kući’. Slično je zaključio i Odbor za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu koji je u svom nalazu zaključio da je mladi liječnik postupio suprotno pravilima struke i ‘krivo interpretrirao zapis EKG-a tako da je uz očitanje pogrešno procijenio zdravstveno stanje pacijenta i uspostavio krivu dijagnozu’, a sve je ukazivalo da ga se ‘odmah vozilom hitne pomoći uputi u najbližnu bolničku ustanovu’.

Krunoslav Mikolašević je u svojoj završnoj riječi utvrdio da nije na bilo koji način prouzročio pogoršanje zdravstvenog stanja te time i smrt pacijenta Velimira Jelakovića i da je sve što se dogodilo bio ‘sudbinski tijek bolesti kojeg nije bilo moguće predvidjeti’.

‘Suosjećam s obitelji pokojnika, svjestan sam nihove boli, ali sebe ne smatra odgovornim za smrt Velimira Jelakovića. Moji postupci nisu ugrozili njegovo zdravlje i tu dolazimo do paradoksa, jer se na suđenju cijelo vrijeme govori da je on bio zdrav, a on to nije bio! Njegovo srce je bilo duplo starije od tijela. Nažalost, ne postoji metoda kojom se otkriva stanje krvnih žila u srcu, a poglavito ako prethodno nisu uočeni nikakvi simptomi u njegovom ponašanju te ga pritom prvi put vidite. To je bio prvi znak njegove bolesti koja godinama nije odavala nikakve simptome. Zato aterosklerozu i nazivamo tihim ubojicom, napreduje sporo, a simptome odaje tek u poodmakloj fazi. Nitko od nas ne zna što u sebi nosi. Medicina je ponekad konkretna poput matematike, ali ponekad dva i dva jednostavno nisu četiri. Tek poslije obdukcije smo saznali od čega je preminuo. Da je kao pacijent taj dan u ambulantu ušla moja majka, otac ili najbolji prijatelj i s istom kliničkom slikom, ja bih isto postupio, jer drukčije nisam ni naučen’, rekao je Krunoslav Mikolašević.

15 dana prije smrti pokojnik je bio na sistematskom pregledu gdje su utvrdili da je zdravstveno sposoban za posao vozača, rekao je Ivo Jelaković, otac Velimira Jelakovića koji je 1. travnja 2012. godine u 35. godini umro od posljedica srčanog udara, i to sat vremena nakon što je bio u đakovačkom Domu zdravlja potražiti pomoć zbog bolova u lijevoj ruci i ramenu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.