Trebaju li liječnici pristati napraviti test djevičanstva?

Kada se liječnici zamole da naprave testove djevičanstva, oni bi to trebali odbiti jer nije medicinski neophodno i može uzrokovati psihološku štetu, navode američki etičari.

Ovi zdjelični ispiti rade se u mnogim dijelovima svijeta kako bi se utvrdila prikladnost žene za brak. No liječnici ne bi trebali pristati na ove zahtjeve jer time krše tri temelja etike struke:

  • zaštita dobrobiti pacijenta
  • poštivanje autonomije žene
  • promicanje pravde

napisala je grupa etičara nedavno u eseju Lancet, piše Reuters. 

‘Test nevinosti ne štiti i ne promovira zdravlje ženskih pacijenata, stoga je testiranje djevičanstva potpuno nespojivo sa svakim od ova tri načela profesionalne etike u opstetriciji i ginekologiji, rekao je Laurence McCullough, etičar i istraživač zdravstvene politike na Baylor College of Medicine u Houstonu i koautor eseja.

Pregled može biti bolan za žene ili može dovesti do toga da se žene osjećaju poniženo i degradirano, rekao je McCullough.

‘Nema neto kliničke koristi i preventabilnog rizika od biosocijalne štete’, rekao je.

U testu, često nazivanom test ‘dva prsta’, liječnik radi interni vaginalni pregled da osjeti himen, tanku membranu za koju neke kulture vjeruju da ostaje netaknuta sve dok žena nema prvi seksualni odnos.

Neke žene, međutim, mogu se roditi bez himena, a membrana može biti puknuta ili rastegnuta od tjelesnih aktivnosti poput sporta ili upotrebe tampona.

Mnoge organizacije za ljudska prava osudile su testiranje nevinosti kao neljudski i nemoralan čin. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je da ‘nema mjesta za djevičanski test, i da on nema znanstvenu vrijednost’.

Još uvijek ova praksa postoji u mnogim dijelovima svijeta, uključujući Indiju, Tursku, Afganistan, Egipat, Libiju, Jordan, Indoneziju i južna Afriku.

Testiranje može biti učinjeno iz kulturnog ili vjerskog uvjerenja da se osigura djevičanstvo djevojke do braka.

Testovi djevičanstva rade se i u situacijama kako bi se, primjerice, osiguralo da su žene djevice kada uđu u vojsku. Testovi se obavljaju i kada su žene optužene za moralni zločin ili ako su pobjegle od kuće.

U Južnoj Africi, test je izišao iz upotrebe no opet postao češći zbog porasta epidemije AIDS-a, rekao je Louise Vincent, istraživač testiranja djevičanstva i drugog reproduktivnog zdravlja žena na Rhodes Sveučilištu u Južnoj Africi koji nije bio uključen u istraživanje.

U kontekstu AIDS-a, zemlje gdje mnoge mlade žene prijavljuju da njihovi seksualni životi nisu konsenzualni, duh testova djevičanstva može potencijalno služiti kao zastrašivanje protiv neželjenih seksualnih situacija, rekao je Vincent.

‘To je sve jako lijepo zamišljeno za istomišljenike na zapadu, da propovijedaju pravednost i autonomiju osobe, ali ti etički principi nemaju učinkovitost u kontekstu koji sam opisao’, dodaje Vincent.

‘Ovdje da mlada žena kaže upornom čovjeku ‘Ne mogu, idući tjedan me testira jedna starija žena’ može djelovati kao rijedak instrument da se odupre u kontekstu u kojem je takvo značenje često odsutno’.

Čak i u tim situacijama, testovi su neetički za liječnike, kaže McCullough.

‘Nema situacije u kojima se ženske pacijentice mogu smatrati boljim vlasništvom ako se naprave testovi djevičanstva’.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.