U Hrvatskoj još uvijek postoje ljudi koji nikada nisu bili kod zubara

U prvom istraživanju o oralnom zdravlju Hrvata, provedenom i među 12-ogodišnjacima u devet hrvatskih gradova rezultati su pokazali da postoje značajne razlike između urbanog i ruralnog stanovništva Hrvatske kod zdravlja zubiju.

Epidemiološko istraživanje obuhvatilo je 1951 ispitanika iz sedam županija po određenim dobnim skupinama, među kojima i 800 djece iz osnovnih škola. KEP indeks, koji predstavlja broj karijesa, izvađenih i popravljenih zubi, iznosi 4.5 što znači da je još uvijek nedovoljna razvijena sveukupna svijest o potrebi očuvanja oralnog zdravlja, rezultati su istraživanja tvrtke Wrigley i Hrvatske komore dentalne medicine (HKDM), piše Hina.

Sa stanjem zubiju u 12 ogodišnjaka Hrvatska je prema KEP indeksu od 4.5 na začelju među zemljama EU. Nešto je bolja Bugarska, s 4.4, dok većina zemalja EU ima KEP indeks ispod 2.

Najbolje zube imaju stanovnici Varaždinske županije

Najbolje zube ima stanovništvo Varaždinske županije u kojoj KEP indeks iznosi 2.52, dok najgore zube imaju stanovnici Brodsko posavske gdje je indeks 11. Nakon Varaždinske slijedi Osječko baranjska s 3.4, potom Šibensko kninska sa 3.5, Grad Zagreb gdje je KEP indeks kod 12 ogodišnjaka 3.2. U Splitsko dalmatinskoj KEP indeks iznosi 6.8, a u Istarskoj 8.2.

Broj karijesa, izvađenih i popravljenih zubi kod 15 ogodišnjaka još je nepovoljniji i iznosi 5.4. Kod odraslih, u dobi između 35 i 45 godina KEP indeks iznosi 16.2, dok je kod ljudi između 65 i 75 godina KEP indeks 23.6.

‘Ovim istraživanjem željeli smo ukazati da nemamo epidemiološke pokazatelje i da zapravo ne znamo s čime se borimo’, rekao je predsjednik Upravnog odbora HKDM Neven Vidović uz napomenu da u Hrvatskoj još uvijek postoje ljudi koji nikada nisu bili kod zubara. Stanje oralnog zdravlja u Hrvatskoj je zabrinjavajuće te je potrebno poduzeti prave korake kako bi se utjecalo na promjenu i unaprijeđenje postojeće situacije.

Vidović ističe kako Hrvatska od 2003. ima Nacionalni program prevencije karijesa, a od listopada ove godine i Nacionalni program prevencije i zaštite oralnog zdravlja, no da planiranje resursa u dentalnoj medicini nije moguće bez vjerodostojnih epidemioloških podataka o oralnom zdravlju.