Zimska depresija započinje u oku

Ukoliko vam je vid oštećen, rizik od razvoja zimske depresije – sezonskog afektivnog poremećaja – tri puta je veći nego u onih s normalnim vidom, rezultati su nove studije.

Ovo su zakljuci studije objavljene u znanstvenom časopisu British Journal of Psychiatry, piše Science Nordic.

‘Ova studija pruža nove spoznaje o učestalosti i relevantno znanje o frekvenciji SAP-a među slijepima i slabovidnim ljudima’, rekao je Shakoor Ba-Ali, oftalmolog na Sveučilištu u Kopenhagenu, Danska.

‘To nam daje razlog da istražimo da li se uzrok ovog vrlo složenog poremećaja nalazi u mrežnici oka – a ne u mozgu’, kaže Ba-Ali, koji nije bio uključen u istraživanje.

Gore je biti slabovidan nego kompletno slijep

Studija je otkrila da visoka proporcija slabovidnih pati od sezonskog afektivnog poremećaja za razliku od ljudi koji su u potpunosti slijepi ili normalnog vida.

U istraživanju 1.647 slijepih i slabovidnih, te 2.275 ljudi normalnog vida, 17.3 posto slabovidnih pati od zimske depresije, dok je 13.2 posto slijepih i 7.6 posto ljudi s normalnim vidom pogođeno zimskom depresijom.

Rezultati dolaze kao veliko iznenađenje znanstvenicima iza studije.

‘Smanjeno svjetlo ima značajan utjecaj na razvoj zimske depresije, stoga je naša hipoteza bila da će slijepi razviti zimsku depresiju češće nego generalna populacija’, rekao je suautorica studije, izvanredni profesor Ida Hageman sa Sveučilištu Kopenhagen, Danska i šefica Psihijatrijskog centra Kopenhagen.

‘No, nismo očekivali da ćemo saznati da zimska depresija najviše utječe na ljude koji još imaju percepciju svjetla’, rekla je.

Djelimičan vid ovisi o svjetlu

Koje je objašnjenje? Zbog čega su ljudi s djelimice oštećenim vidom najpogođenji zimskim poremećajem? Znanstvenici ne znaju zašto. No, mnoge pretpostavke ukazuju da sezonski afektivni poremećaj počinje u oku.

‘Jedno moguće objašnjenje moglo bi biti da postoji gornje usklađivanje pojedinih fotoreceptora – stanice u mrežnici koje prate svjetlost – kod slabovidnih ljudi’, rekao je Ba-Ali.

‘Ti fotoreceptori su vrlo važni za sinkronizaciju našeg biološkog sata na svjetlo i cirkadijurnog ritma’, rekao je, dodajući da prethodno istraživanje s The Glostrup Eye Clinic, Danska, ukazuje da neki slabovidni ljudi doživljavaju veći odgovor u svojim fotoreceptorima, od onih s normalnim vidom. Ovo sugerira da su slabovidni ljudi puno osjetljiviji na promjene svjetla, unatoč njihovom lošem vidu.

Slijepi ne znajući primaju svjetlo

Prema Hageman, moguće je da kod nekih slijepih ljudi, svjetlo još uvijek dopire do mozga. Ovo može pomoći u objašnjenju zbog čega slijepi u manjoj mjeri pate od zimske depresije u usporedbi sa slabovidnima. Posljednjih godina, znanstvenici su otkrili da su stanice u mrežnici, koje nemaju veze sa svjesnom percepcijom svjetla, ipak sposobne detektirati svjetlo, rekla je. Čak i ako ste potpuno slijepi i nemate nikakve svjesne percepcije svjetla, ove stanice mogu slati svjetlosne signale u mozak’.

Nijanse sljepoće

Psihijatrica Helle Østergaard Madsen, sa Psihijatrijskog centra Kopenhagen, s objašnjenjem odlazi i dalje. Prema psihijatrici, postoje zapravo dvije vrste potpunog sljepila.

Madsen je neka znanstvena izvješća objavila u British Journal of Psychiatry, u kojem uspoređuje pojavu sezonskog afektivnog poremećaja između slijepih i slabovidnih ljudi.

‘Jedna grupa imala je funkcionalne receptore svjetla, dok druga skupina nije svjetlo uopće percipirala, npr. ljudi koji su kirurški dali odstraniti svoje oči’, rekla je.

Neke, u potpunosti slijepe osobe imaju poremećen cirkadijurni ritam, spavaju sporadično tijekom dana i ne mogu se dobro naspavati, dok drugi, koji nemaju percepciju svjetla, održavaju svoj cirkadijurni ritam.

‘Nesvjesna percepcija svjetla može biti netaknuta u ovoj posljednjoj grupi’. Moguće je da su posebni receptori svjetla, koji podsvjesno govore mozgu koliko svjetla ima, djelimično oštećeni kod nekih slijepih i slabovidnih osoba. Za njih, mozak može primiti dovoljno svjetlosti da održi stabilno raspoloženje, iako svjesno može uočiti razliku u svjetlosti.

Slijepima svjetlosna terapija može pomoći

Novo istraživanje ne samo da pruža nove informacije o mehanizmima sezonskog afektivnog poremećaja. Također ukazuje da terapija svjetlom može biti učinkoviti tretman za slijepe koji pate od ovog stanja.

‘Dobre su vijesti da ima smisla nuditi terapiju svjetlom’, rekla je Hageman.

Sve dok su stanice koje primaju svjetlo u mrežnici u najmanjoj mjeri funkcionalne, upotreba svjetlosne terapije protiv zimske depresije može biti učinkovit tretman.