Stvoreni za lijenost: Morate biti pametni da budete lijeni, a ljudi to jesu

Loše vijesti za sve koji dane provode vježbajući. Dok se znojite s ciljem da izgubite što više kalorija, vaš živčani sustav cijelo to vrijeme podsvjesno radi protiv vas.

Stvoreni za lijenost

Znanstvenici su u časopisu CellPress Current Biology objavili otkriće kako je naš živčani sustav iznimno vješt u mijenjanju načina našeg kretanja na način da potroši najmanju moguću količinu energije. Drugim riječima, ljudi su naprosto napravljeni da budu lijeni, piše ScienceDaily.

Otkrića, koja su izrađena proučavanjem energetskih potrošnji hodanja, vjerojatno se odnose na većinu naših kretnji, kažu znanstvenici.

‘Otkrili smo da ljudi lako mogu promijeniti način na koji hodaju, uključujući karakteristike njihovog držanja, uspostavljene milijunima koraka tijekom života, a za spremanje vrlo malih količina energije’, kaže Max Donelan sa Sveučilišta Simon Fraser u Kanadi.

Impresivan živčani sustav

‘To je potpuno u skladu s osjećajem koji većina nas ima, a taj je da volimo raditi stvari s najmanje mogućeg uloženog napora, kao npr. kada odabiremo najkraću moguću šetnicu ili izabiremo sjesti radije nego stajati. Ovdje smo donijeli psihološki temelj za lijenost, demonstrirajući da čak unutar dobro uvježbanih pokreta kao što su hodanje, živčani sustav podsvjesno motri potrošnju energije i konstantno optimizira obrasce kretanja u stalnoj potrazi da bi ono bilo najjeftinije moguće. Osjećanje i optimiziranje potrošnje energije tako brzo i precizno, impresivan je dio živčanog sustava. Morate bit pametni da biste bili lijeni!, rekla je vodeća autorica ovog istraživanja Jessica Selinger.

Upravo ovo otkriće ujedno je i svjetla strana istoga. Selinger, Donelan i njihovi kolege željeli su shvatiti zbog čega se ljudi kreću na način na koji se kreću, obzirom da postoji bezbroj načina da se dođe s točke A do točke B. To je dijelom pitanje evolucije i učenja, navode autori.

Real time fiziološki imputi živčanog sustava funkcioniraju

No, istraživači su htjeli znati u kojoj mjeri naše tijelo može prilagoditi kretnje temeljene na trenutnim (real time) fiziološkim imputima. Da bi saznali odgovor na ovo pitanje, istraživači su sudionicima u istraživanju namjestili robotske egzoskelete te ih zamolili da hodaju. Ovaj izum dopušta istraživačima da obeshrabri ljude od hodanja na uobičajeni način, na način da im uobičajeno hodanje bude zahtjevnije nego bilo koji drugi način hodanja. Drugim riječima, znanstvenici su učinili sve da otežaju sudionicima da svijaju svoje noge, stavljajući pomoću egzoskeleta otpor u koljena tijekom normalnog hodanja, dok su ovaj otpor znanstvenici smanjili za druge načine hodanja.

‘Mislimo da je naš eksperiment poput pada pojedinca u novi svijet s novim pravilima’, kaže Selinger. ‘Bilo koja strategija hodanja razvijena tijeokm evolucijskih epoha i razvoja možda je zastarjela u novom svijetu. Ova shema omogućuje znanstvenicima da testiraju mogu li ljudi osjetiti i optimizirati troškove povezane s pokretima u stvarnom vremenu. Čini se da ljudi to mogu’.

Eksperiment je otkrio da ljudi prilagođavaju svoju frekvenciju koraka kako bi se prebacili na novi energetski optimum veoma brzo. Štoviše, ljudi ovo rade i kada je ušteda energije veoma mala: manja od 5%.

Rezultati pokazuju da energetski troškovi naših pokreta nisu samo rezultat naših pokreta, već u stvari igraju središnju ulogu u oblikovanju istih kontinuirano. Znanstvenici kažu da sada planiraju istražiti pitanja o tome kako ljudsko tijelo mjeri energetske troškove povezane s određenim načinima kretanja. Također žele znati kao tijelo rješava vrlo složene otpimizacijske probleme.

‘Hodanje zahtijeva koordinaciju doslovno desetaka tisuća mišića motornih jedinica’, kaže Donelan, ‘Kako tako brzo otkrivamo otpimalnu kombinaciju?’.