Istraživanje otkrilo: Zašto ljudi vole dijeliti

Ljudska inteligencija i znanje ovisi o tome kako sakupljamo i upotrebljavamo djeljive izvore, tvrde znanstvenici sa Sveučilišta u Manchesteru.

Marco Smolla i dr. Susanne Shultz kažu da za razliku od ljudi, učinak konkurencije može skupo stajati životinje, u smislu učenja i  dijeljenja informacija jedni s drugima, piše Phys.org.

Korištenjem računalne simulacije koja oponaša ponašanje životinja rezultat je bacio novo važno svjetlo na naše razumijevanje ljudskog i životinjskog ponašanja. Istraživanje je objavljeno u Proceedings of the Royal Society B.

‘Jedinstvene ljudske osobine su velikodušnost, podučavanje i imitacija. Naš model sugerira da ključ za oba ponašanja (ljudsko i životinjsko) leži u tome kako nadvladavamo utjecaj konkurencije, dopuštajući nam da međusobno dijelimo izvore i informacije’.

‘Ne isplati se dijeliti vlat trave ili list s drveta. Stoga životinje, koje jedu takvu hranu, rade bolje donošenjem svoje odluke o tome što jesti, a ne kopiranjem druge’.

‘Međutim ima smisla kopirati pojedince koji koriste vrijedne namirnica, čak i ako proces zahtijeva djeljenje’.

‘Stoga, moguće je da je ključan dio ljudske evolucije upravo učenje djeljivih izvora’.

Do sada, znanstvenici su teško objašnjavali zašto su životinje odlučile ne učiti od drugih životinja svoje vrste, neposredno oko njih, kada se čini mnogo lakše i manje riskantnije da dobiju informacije, nego da uče po principu vlastitih pogrešaka. Sada, tim je isključio kompeticiju iz modela životinjskog ponašanja.

Međutim, kompeticija je jedna od glavnih mehanizama koji oblikuju interakciju između pojedinca i grupe.  Njihov računalni program simulirao je pojedine životinje koje skupljaju, prikupljaju i natječu se za hranu nasumice razbacanu, i kojoj se svako toliko može mijenjati lokacija. No, za razliku od ranijih modela, ključna razlika je da su jedinke morale dijeliti hranu ako bi došle na isto mjesto po nju. Drugim riječima, životinje se međusobno ignoriraju kada je hrana u dovoljnim količinama i ravnomjerno raspoređena uokolo, no uče jedni od drugih kada je riječ o cijenjenom profitabilnom i jednom ulovu.

‘Ono što iznenađuje i objašnjava dosad neobjašnjivo je da životinje ne dijele i ne kopiraju toliko informacija koliko i kako bi mogle: to vrijedi i za pčele i za majmune. No naša studija pokazuje da natjecanje za ograničen izvor pruža uvjerljivo objašnjenje’, rekao je Marco Smolla.

‘Otkrili smo da, kada su nagrade ravnomjernije posložene u okolišu ili kada smo na našim simuliranim mjestima često mijenjali količinu namirnica, jedinke će ih u manjoj mjeri dijeliti ili kopirati informacije’.

‘Naime, nema neke koristi da slijede ponašanje drugih kada jedinka također može pronaći hranu sama, i ne mora se u tom slučaju natjecati s drugima’.